Prognanik

Prognanik

Jednom su pitali starog čovjeka kad se najgore osjećao u životu. On je odgovorio da je to bio dan kad je izgubio sjećanje. Rekao je da je tad postao niko.
“ Bio sam zadnji čovjek na svijetu i nije mi bilo lijeka. Tako sam se osjećao sve dok mi se nije vratilo sjećanje. Tad je od mene otišla praznina i moja duša je postala puna.“
Nije spominjao riječ prognanik, valjda tad nije postojala. Tad sam shvatio poentu priče.
Neko si i nešto dok postojiš kao čovjek, dok imaš ime i prezime i državu iz koje potječeš. To je važna stvar u životu. To je odrednica po kojoj vas poznaju. Morate biti ponosni na svoje porijeklo jer je to vaš lični identitet.
Nikad nemojte poželjeti biti neko drugi, jer biti neko drugi znači biti prognan. Kad zaboravite ko ste tad postajete prazni, vi ste svugdje prognanik bez obzira što imate kuću. Kuća nije dom, dom je nešto uzvišeno. Kuća su zidovi, dom je duša, a duša je nešto što nosimo na onaj svijet. I na onom svijetu će nas pitati ko smo. Bit ćemo spašeni ako mognemo odgovoriti na ovo pitanje.

Komentariši